Živimo
po principu “uzmi, izradi, konzumiraj i baci” i tako neprestano, kao da na Zemlji
izrastaju, kao gljive poslije kiše, neograničeni i lako dostupni resursi, a
tamo negdje daleko i bez utjecaja na naše živote su nepregledne rupe bez dna koje
služe za silni otpad koji stvaramo. Održavanjem
sadašnjeg modela linearnog gospodarstva 90 posto sirovina koje se upotrebljavaju
u proizvodnji postaju otpad prije nego proizvod iz tvornice dođe na tržište, a
80 posto proizvoda baca se u prvih 6
mjeseci života.
Vrijeme je da promislimo o otpadu koji stvaramo!
Usmjerimo pogled na prirodu koja uvijek ima najsavršenije rješenje! Oponašajući
ekosustav, gdje se ništa ne baca, iskorištava se već upotrijebljeno, postižemo sasvim
drugačiji ekstrem od onog na koji smo naučili, a to je da otpad u obliku koji
mi poznajemo NE POSTOJI!!
Naime, koncept ekonomije 21. stoljeća, tj. koncept kružnog gospodarstva počiva na
principu „uzmi- napravi- popravi- obnavljaj- recikliraj- ponovno upotrijebi“, a
ono što daje za uzvrat je produljen
životni vijek proizvoda, nepostojanje otpada, očuvanje okoliša, nastanak novih
poslovnih modela, a samim tim i nova rada mjesta i novi profit, te gospodarski
rast nezavisno od potrošnje resursa. Kružno
gospodarstvo promatra se kao praktično rješenje za krizu resursa planeta jer bi
jamčilo njihovu trajnu reciklažu.
„Deset tisuća tona otpada bacanjem na odlagališta stvara jedno radno
mjesto, reciklažom se stvara 36, a popravkom ili prenamjenom čak 296 radnih
mjesta. Riječ je o konceptu koji bi prema procjenama na razini EU do 2030. u
sektoru otpada stvorio oko 600 tisuća radnih mjesta.“ navedeno je u tekstu
Jasmine Trstenjak pod nazivom Pet stvari koje trebate znati o kružnom
gospodarstvu.
„Cirkularna ekonomija može smanjiti
emisiju štetnih plinova u atmosferu za 70% do 2030. godine„ naslov je teksta iz „theguardiana“ koji govori o
beneficijama ovog revolucionarno drugačijeg pristupa cjelokupnom gospodarskom
procesu, koji osim što se odnosi na domenu održivog iskorištavanja rasursa, te
predstavlja puno više od same reciklaže, od društva zahtjeva socijalno odgovornije
i uravnoteženije vođenja ekonomije na globalnoj razini.
Da bi preslika kružnog sustava prirode mogla biti primijenjena u sadašnjem ekonomskom sustavu koji stvara brda i planine otpada istih onih
materijala koji će nam uskoro nedostajati nužna je promjena svijesti društva u
odnosu na tržište i kapital, mijenjanje cjelokupnog funkcijoniranja
gospodarskog sustava, smanjenje otpada kroz poticanje ekodizajna, stvaranje
sustava za preradu, popravku, ponovnu uporabu već ranije iskorištenih resursa,
makreting novih proizvoda i sl. Puno
jednostavnije za reći nego uraditi, ali nikako nije nemoguće već nužno potrebno!
Praktične
primjere uspješnosti ovakvog sustava imamo u gradovima najmnogoljudnijih
zemalja kao što su Kina i Indija.
Države našeg regiona se na žalost još uvijek kreću nesigurnim dječijim
koracima u ovoj domeni jer smo tek na početku koji najprije zahtijeva
funkcionalan sustav upravljanja otpadom - primarnom i esencijalnom karikom kako
bismo mogli uspostaviti sistem separacije otpada i maksimalne iskorištenosti
resursa. Možda je teško pričati o kružnom gospodarstvu u državama
gdje najprije trebamo naučiti da se smeće baca u kantu za smeće, a gdje je
kružna ekonomija još uvijek samo nerazmuljiv
i nebitan termin koji se tu i tamo kroz vladine buduće planove razrađuje i
donosi, kao i u većini drugih stvari, samo radi zadovoljavanja Europe.
Ipak, odlična vijest je da je koncept kružne
ekonomije neminovan, jer je ugrađen u
europske propise koje sve države kandidati za članstvo u EU moraju
usuglasiti i implementirati u svoje zakone.
Stići će nas do 2020. godine, ako
mislimo u Europu!
Nema komentara:
Objavi komentar